Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA - Otkako su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli vojnu agresiju protiv Irana, globalni energetski sektor je prošao kroz ogromnu transformaciju.
Cijene nafte dostigle su neviđene rekorde tokom rata nakon rata u Ukrajini 2022. godine, a od tada su fluktuirale blizu cijena prije sukoba, prije otprilike četiri mjeseca, izvijestila je Al Jazeera u srijedu. Dobavljači energije traže alternativne trgovinske rute do Hormuškog moreuza, kroz koji u mirnodopsko vrijeme prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG).
Od Tokija do New Delhija i Londona, vlade su poduzele hitne mjere kako bi ublažile pritisak vrtoglavo rastućih cijena goriva na svoje građane.
Ali dok tekući mirovni pregovori između SAD-a i Irana podižu nadu u povratak stabilnosti na tržištima nafte i plina, energetski stručnjaci kažu da je rat promijenio globalni energetski pejzaž na način koji će vjerovatno biti dugoročan, čak i trajan. „Tržište nafte nikada više neće biti isto nakon ovog sukoba“, rekao je za Al Jazeeru Adi Imsirović, veteran trgovac naftom i predavač na Univerzitetu Oxford.
„Novi naftovodi će biti brzo izgrađeni. Bit će uspostavljeni novi sigurnosni aranžmani, a kupci nafte iz regije će tražiti druge opcije za diverzifikaciju“, dodao je Imsirović.
Iran je od tada potvrdio svoje zakonsko pravo na Hormuški moreuz, ali je u memorandumu o razumijevanju pristao da učini svoj dio kako bi osigurao siguran prolaz brodova kroz moreuz.
Nakon što je 24. juna dostigao vrhunac od 70 brodova dnevno, broj je naglo opao tokom vikenda zbog obnovljenih napada i pojačanih tenzija u Perzijskom zaljevu, što je izazvalo zabrinutost za sigurnost pomoraca.
Suočeni s kontinuiranim prijetnjama plovnom putu, dobavljači energije nastoje povećati izvoz nafte putem saudijskog naftovoda Istok-Zapad, naftovoda Abu Dhabi u UAE i naftovoda Irak-Turska, iako je njihov ukupni kapacitet daleko ispod otprilike 20 miliona barela nafte koja je dnevno prolazila kroz tjesnac prije rata.
Dan Marks, istraživač energetske sigurnosti u Kraljevskom institutu za ujedinjene usluge u Londonu, rekao je da očekuje „dugoročne“ zabrinutosti zbog prometa u tjesnacu. Marks je za Al Jazeeru rekao da sve dok traju tenzije između SAD-a i Izraela i Irana, „uvijek postoji mogućnost da se tenzije rasplamsaju i da se tjesnac zatvori.“
„Ovo će utjecati na spremnost za ulaganje u regiju, gdje bi proizvodnja i izvoz mogli biti poremećeni, a turisti odbijeni“, dodao je. Takav problem mogao bi imati ozbiljan utjecaj na ekonomije zaljevskih država, čije su ekonomije uveliko ovisne o prodaji nafte i plina.
Jun Gu, viši analitičar tržišta nafte u Singapuru u firmi za podatke o robi Sparta, objasnio je da očekuje da će proizvođači energije i potrošači nastaviti raditi na smanjenju svoje ovisnosti o tjesnacu.
„Za proizvođače, ovo će značiti više ruta za izlazak nafte iz Bliskog istoka putem naftovoda. Za kupce, to će značiti održavanje dovoljnih strateških rezervi nafte.“
Još jedna predviđena posljedica rata je ubrzanje napora zemalja da pređu s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije poput vjetra, sunca i hidroelektrana.
U aprilu je Simon Steele, visoki zvaničnik UN-a za klimu, rekao na sastanku vladinih zvaničnika u Međunarodnoj agenciji za energiju da je sukob „masovno potaknuo globalni procvat obnovljivih izvora energije“.
Iako će imperativi energetske sigurnosti vjerovatno natjerati mnoge vlade da kratkoročno gomilaju fosilna goriva, Mohammed Al-Haddad, predavač ekonomije na Univerzitetu Lancashire u Velikoj Britaniji, kaže da će, kako se geopolitički rizici povećavaju i "prava cijena" ovisnosti o fosilnim gorivima postaje očigledna, ekonomski argumenti za obnovljive izvore energije ojačati na srednji i dugi rok.
"Ovaj sukob bi mogao na kraju potisnuti investicijske odluke koje su već bile u toku", rekao je Al-Haddad za Al Jazeeru.
Kina će, u međuvremenu, imati više koristi od ubrzanja globalne tranzicije s fosilnih goriva nego bilo koja druga zemlja. Druga najveća svjetska ekonomija je najveći svjetski izvoznik komponenti povezanih s obnovljivom energijom, proizvodeći više od 80 posto svjetskih vjetroturbina, solarnih panela i baterija za skladištenje energije, prema podacima istraživačke i konsultantske kuće Wood Mackenzie.
"Kina će imati koristi s obzirom na svoju dominaciju u pružanju proizvoda infrastrukture za obnovljivu energiju", rekao je za Al Jazeeru Maurice Abstfeld, viši saradnik Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju i bivši glavni ekonomista Međunarodnog monetarnog
Your Comment